Republika Hrvatska se, kao i ostale zemlje u tranziciji kje su, ne tako davno, izašle iz komunizma, suočava sa raznim problemima. Jedan od njih je i medijska sloboda. Danas je Hrvatska država sa djelomično slobodnim novinarstvom. Još se uvijek ne smije sve objaviti i reći. Utjecajni ljudi kontroliraju medijsko tržište. Najnoviji primjer cenzuriranja interneta u Lijepoj našoj je slučaj «Sanader-Facebook». Naime, Nikša Klečak, inače član foruma mladih Socijal-demokratske partije, SDP, na društvenoj stranici «Facebook» kreirao grupu pod nazivom «Kladim se da ću pronaći 5000 facebookera koji ne vole Sanadera». To je izazvalo veliku buku u političkom životu države te je mladi Nikša bio uhićen. Oduzeta su mu dva laptopa i mobitel. Naravno, ubrzo je uslijedio niz kreiranja sličnih grupa u znak ili protesta prema premijeru i uhićenju ili grupe tipa «Kladim se da ću naći 5000 facebookera koji ne vole Milanovića», a mladića su teretili za remećenje javog reda i mira te širenje mržnje. Laptopi i mobitel su mu vraćeni kada su ih informatički stručnjaci pregledali i nisu pronašli ništa relevantno. Nikša je rekao i da su mu policajci u neslužbenom razgovoru nekli da su dobili direktivu da mu pretresu stan. Također je uvjeren da je uhićenje politički motivirano jer je on član Foruma mladih SDP-a, dok se premijer branio činjenicom da to nije napad na njega nego na hrvatsku demokraciju.
Budući da sam građanin Republike Hrvatske, bliži sam i upoznatiji sa stanjem u njoj nego u prethodne dvije države i mislim da je hrvatsko novirarstvo loše. Kažem to zbog toga što je još uvijek vrlo jak utjecaj politike i utjecajnih ljudi na medije. Nije u redu da se netko uhiti samo zbog toga što je izrazio svoje mišljenje. Nije to slučaj samo sa internetom, nego i sa ostalim medijima. Svi paze što će o kome objaviti, mnogo novinara vrši autocenzuru zbog slučajeva poput ovog što nije u redu. Zakonima bi se trebalo zaštititi novinare i medije od vanjskog utjecaja, a ne s ovako priglupim objašnjenjima o napadu na demokraciju vršiti cenzuru. Najžalosnije je što je još mnogo primjera kada su ljudi stradali zbog svog mišljenja ili nečega što su objavili, a da se to nije sviđalo premijeru, predsjedniku ili nekom trećem. Posebno je visoka kontrola medija bila za vrijeme autoritatnog režima Franje Tuđmana 90.-tih godina prošlog stoljeća. Ipak, danas se prepoznaje razlika i napredak po tom pitanju, ali to ide presporo i po meni je nedopustivo da se ovakvi događaji ponavljaju bez obzira na to koja stranka bila na vlasti. Sloboda mišljenja i izražavanja je ljudsko pravo koje svatko stiče po rođenju i nitko nebi smio imati prava to pravo nekome oduzeti.
