Nick Name

Republika Hrvatska se, kao i ostale zemlje u tranziciji kje su, ne tako davno, izašle iz komunizma, suočava sa raznim problemima. Jedan od njih je i medijska sloboda. Danas je Hrvatska država sa djelomično slobodnim novinarstvom. Još se uvijek ne smije sve objaviti i reći. Utjecajni ljudi kontroliraju medijsko tržište. Najnoviji primjer cenzuriranja interneta u Lijepoj našoj je slučaj «Sanader-Facebook». Naime, Nikša Klečak, inače član foruma mladih Socijal-demokratske partije, SDP, na društvenoj stranici «Facebook» kreirao grupu pod nazivom «Kladim se da ću pronaći 5000 facebookera koji ne vole Sanadera». To je izazvalo veliku buku u političkom životu države te je mladi Nikša bio uhićen. Oduzeta su mu dva laptopa i mobitel. Naravno, ubrzo je uslijedio niz kreiranja sličnih grupa u znak ili protesta prema premijeru i uhićenju ili grupe tipa «Kladim se da ću naći 5000 facebookera koji ne vole Milanovića», a mladića su teretili za remećenje javog reda i mira te širenje mržnje. Laptopi i mobitel su mu vraćeni kada su ih informatički stručnjaci pregledali i nisu pronašli ništa relevantno. Nikša je rekao i da su mu policajci u neslužbenom razgovoru nekli da su dobili direktivu da mu pretresu stan. Također je uvjeren da je uhićenje politički motivirano jer je on član Foruma mladih SDP-a, dok se premijer branio činjenicom da to nije napad na njega nego na hrvatsku demokraciju.

Budući da sam građanin Republike Hrvatske, bliži sam i upoznatiji sa stanjem u njoj nego u prethodne dvije države i mislim da je hrvatsko novirarstvo loše. Kažem to zbog toga što je još uvijek vrlo jak utjecaj politike i utjecajnih ljudi na medije. Nije u redu da se netko uhiti samo zbog toga što je izrazio svoje mišljenje. Nije to slučaj samo sa internetom, nego i sa ostalim medijima. Svi paze što će o kome objaviti, mnogo novinara vrši autocenzuru zbog slučajeva poput ovog što nije u redu. Zakonima bi se trebalo zaštititi novinare i medije od vanjskog utjecaja, a ne s ovako priglupim objašnjenjima o napadu na demokraciju vršiti cenzuru. Najžalosnije je što je još mnogo primjera kada su ljudi stradali zbog svog mišljenja ili nečega što su objavili, a da se to nije sviđalo premijeru, predsjedniku ili nekom trećem. Posebno je visoka kontrola medija bila za vrijeme autoritatnog režima Franje Tuđmana 90.-tih godina prošlog stoljeća. Ipak, danas se prepoznaje razlika i napredak po tom pitanju, ali to ide presporo i po meni je nedopustivo da se ovakvi događaji ponavljaju bez obzira na to koja stranka bila na vlasti. Sloboda mišljenja i izražavanja je ljudsko pravo koje svatko stiče po rođenju i nitko nebi smio imati prava to pravo nekome oduzeti.

    

Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske je jedna od država sa najrazvijenijom demokracijom na svijetu. Medijske slobode su visoke, ali čak i tamo ima razmirica i neslaganja. Navest ću jedan primjer. Tamošnje tijelo za nadzor interneta, «Internet Watch Foundation», je upozorilo britanske pružatelje usluga pristupa internetu, ISP, da poznata, besplatna internetska enciklopedija «Wikipedija» prikazuje sliku djevojčice koja je možda maloljetna. Radi se o fotografiji naslovnice albuma britanskog metal benda «The Scorpions». Mnogi ISP-i, djelujući po savjetu IWF-a, blokirali su pristup «Wikipediji» i tako izazvali bijes svojih klijenata, a i dobrovoljci koji rade na «Wikipediji» su protestirali zbog toga pod izlikom da je sporna fotografija dostupna i na drugim mjestima  na internetu, osim na «Wikipediji».Ta je fotografija ilustrirala album na mnogim on.line cd prodavaonicama koje nisu bile blokirane, a među njima i na najpoznatijoj on-line trgovini «Amazon». Dobrovoljci «Wikipedije» su zatražili objašnjenje zašto «amazon» nije blokiran, a enciklopedija jest, a odgovor je bio da su oni bili pragmatični. «Wikipedija» to tumači činjenicom da je «Amazon» komercijalna stranica te da bi tužila IWF da su ih blokirali, dok je «Wikipedija» neprofitna stranica koja ovisi o donacijama i dobroj volji korisnika te nema novac za tužbe te tako postaju žrtva cenzora. IWF se branio time da je svoju odluku donio ” alt=”" border=”" hspace=”" vspace=”" width=”" height=”" align=”" />konzultacijama sa britanskom policijom.” alt=”" border=”" hspace=”" vspace=”" width=”" height=”" align=”" />

Ovo je samo jedan primjer cenzuriranja interneta u razvijenim zemljama i dokaz da niti tamo nije sve savršeno. Mišljenja sam da, ako je ta djevojčica maloljetna, da su trebali zabraniti distribuciju fotografije, ali ne samo nekima, nego svima, i internet stranicama i tisku, televiziji pa i glazbenoj industriji.

Kina je komunistička država te tamošnje vlasti provode vrlo visoku cenzuru interneta tako da danas postoji 60-ak različitih zakona i regulacija cenzure interneta, a imaju i policijsku silu od oko 30-ak tisuća ljudi koji na dnevnoj bazi prate protok informacija. Tamošnja vlada tvrdi da je zadovoljna time i da potiče svoje građane da koriste internet u svrhu obrazovanja, ali da ih «štiti» od štetnog i subverzivnog sadržaja tako da je mnogo stranica Kinezima jednostavno nedostupno, jedino ako se u datom trenutku vladi sviđa sadržaj na njim, onda ih deblokiraju na neko vrijeme, a vrlo lako se dogodi da kritički ili sličan sadržaj na blogovima ili forumima jednostavno nestane u roku nekoliko minuta.

Provodi se i projekt nazvan «Projekt zlatnog štita», a to je ustvari «Veliki kineski firewall», kako ga zovu izvan Kine. To je sustav koji jednostavno blokira pristup određenom sadržaju. Sukobi vladinih interesnih stručnjaka i ljudi koji žele probiti «Kineski firewall» su česti, tako da Kina zapravo predvodi cijeli svijet u najmodernjem obliku cenzure.

U skladu s time, kineske vlasti su zabranile i daljne otvaranje internet kafića, a takvu odredbu čeka i internet kockanje, a sve pod krinkom brige za narod i smanjenja ovisnosti o kockanju i internetu. U Kini trenutno posluje oko 150 tisuća inetrnet kafića, a pristup internetu ima oko 150 milijuna stanovnika te se očekuje da će za nekoliko godina broj korisnika premašiti onaj u Sjedinjenim Američkim Državama. To vlastima stvara brige i može se reći da je internet trenutno kineski državni neprijatelj broj jedan.

Zanimljivo je i to da su se vodeći internetski portali, njih 14, zbog rasta broja korisnika, udružili u agenciju pod nazivom «Beijing Accosiation of On-line Media». Rade u interesima vlade te pokušavaju ukloniti sadržaje «nezdrave» po kinesko društvo.

Ipak, nakon Olimpijskih igara u Pekingu 2008. godine, Kina je postala nešto slobodnije zemlja po tom pitanju. Neki «zapadni» portali su deblokirani neto prije otvaranja igara i bili su dostupni sveukupnom stanovnišvu. Međutim, to još nije niti približno dovoljno. Strani novinari su se žalili da im je onemogućeno istraživanje, posebno na području ljudskih prava te je zbog toga, i još mnogih cenzuriranih područja, Kina danas najcenzuriranije država svijeta.